Članak 2.

Sredstva za subvencioniranje kredita i davanje jamstva iz članka 1. ovoga Zakona osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske na razdjelu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).   

Sredstva iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo prenosi na račun Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (u daljnjem tekstu: APN). 

 Uvjeti za odobravanje subvencioniranja kredita

Članak 7.

Subvencioniranje kredita koji građanin uzima od poslovne banke za kupnju stana radi rješavanja svojeg stambenog pitanja (u daljnjem tekstu: subvencioniranje kredita) se pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom odobrava građaninu s prebivalištem na području Republike Hrvatske koji ispunjava uvjete za dobivanje stambenog kredita koje utvrđuje poslovna banka, koji nije stariji od 45 godina te koji, odnosno čiji bračni drug u vlasništvu nema stan, odnosno kuću ili koji u vlasništvu ima samo jedan stan ili kuću koju prodaje radi kupnje većeg stana zbog potreba vlastitog stanovanja.

Članak 8.

Subvencioniranje kredita se odobrava samo za kupnju novog stana u zgradi koja je izgrađena na temelju akta za građenje i ima akt za uporabu građevine, čija prodajna cijena s porezom na dodanu vrijednost nije veća od 1.900,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke po m² neto korisne površine stana i ako se taj stan kupuje izravno od investitora ili izvođača.

Članak 9.

Subvencioniranje kredita se odobrava za kredit čiji iznos ne prelazi 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i čiji rok otplate nije kraći od 20 godina.

Stambeni kredit može biti veći od iznosa iz stavka 1. ovoga članka, ali se u tom slučaju njegova razlika ne subvencionira.

Način subvencioniranja kredita

Članak 11.

Kredit koji građanin uzima od odabrane poslovne banke za kupnju stana radi rješavanja svojeg stambenog pitanja subvencionira se sredstvima iz proračuna Republike Hrvatske koja se u skladu s ovim Zakonom odobravaju korisniku tog kredita (u daljnjem tekstu: korisnik kredita) na način da se tim sredstvima plaća polovica mjesečnih obroka prve četiri godine njegove otplate.

Kamata na kredit iz stavka 1. ovoga članka prve četiri godine njegove otplate ne može biti veća od 4,95% efektivne kamatne stope (EKS) godišnje.

Kamata na kredit iz stavka 1. ovoga članka po proteku prve četiri godine njegove otplate, a najmanje dvije godine, ne može biti viša od 10% od kamate određene za prve četiri godine otplate.

Točan iznos kamate iz stavka 2. i 3. ovoga članka utvrđuje se ugovorom iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 21.

Ugovor o subvencioniranom kreditu, uz ostalo, mora sadržavati:

– zabranu davanja u najam stana za čiju se kupnju kredit odobrava,

– obvezu prijave prebivališta korisnika kredita na adresi stana tog stana u roku od 30 dana od dana stupanja u posjed stana i

– obvezu odabrane poslovne banke na prijenos (povrat) sredstava uplaćenih na ime subvencioniranja kredita na račun APN-a u slučajevima propisanim člankom 23. ovoga Zakona.

Članak 22.

Korisnik kredita koji se neopravdano ne odazove pozivu za sklapanje ugovora o subvencioniranom kreditu ili s odabranom poslovnom bankom, odnosno APN-om ne postigne sporazum o uvjetima tog kredita u skladu s ovim Zakonom gubi pravo na subvencioniranje kamate.

Članak 23.

Ako korisnik kredita prestane s otplatom subvencioniranog kredita, uslijed čega odabrana poslovna banka proglasi kredit dospjelim prema odredbi članka 25. ovoga Zakona u cijelosti ili stan proda tijekom otplate kredita, banka je dužna sredstva uplaćena na ime subvencioniranja kredita prenijeti na račun APN-a u roku od mjesec dana od nastupa takvog događaja, a koji ta sredstva uplaćuje u proračun Republike Hrvatske.

Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako se kredit proglašava dospjelim, odnosno ako se stan prodaje po proteku šest godina njegove otplate niti ako se stan prodaje radi kupnje novog stana.

III. JAMSTVO ZA OTPLATU KAMATA NA STAMBENE KREDITE

Opseg jamstva za otplatu kamata

Članak 27.

Davanjem jamstva za otplatu kamata na temelju ovoga Zakona Republika Hrvatska se obvezuje, umjesto korisnika kredita koji uslijed ostanka bez posla nije u mogućnosti otplaćivati kredit poslovnoj banci plaćati kamatu za dospjele obroke kredita, počevši od prvog obroka koji dospije na naplatu nakon nastupa razloga nemogućnosti otplate do prestanka tog razloga, ali ne duže od godinu dana od dana nemogućnosti otplate kredita.

Jamstvo za otplatu kamata iz stavka 1. ovoga članka važi do 31. prosinca 2012. godine.

Ukupni iznos kredita, odnosno dijela kredita za čiju otplatu kamata Republika Hrvatska jamči ne može biti veći od 100.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan podnošenja Zahtjeva o jamstvu za otplatu kamata s time što iznos kamate do kojega se daje jamstvo ne može biti veći od 4,95% od ukupnog iznos kredita, odnosno dijela kredita.

Sredstva utrošena za plaćanje kamata iz stavka 1. ovoga članka korisnik kredita nije dužan vratiti, osim ako se dokaže da nemogućnost otplaćivanja kredita nije bila istinita u kojem slučaju je korisnik kredita dužan vratiti utrošena sredstva.

 

CIJELI ZAKON MOŽETE PROČITATI KLIKOM NA OVAJ LINK 

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_03_31_678.html